Hod kroz vrijeme sa sestrama benediktinkama Samostana sv. Margarite u Pagu

Povijest benediktinskih samostana u Pagu počinje davno u doba hrvatskih narodnih vladara muškom zajednicom u Opatiji sv. Petra na Presiki nekolika stoljeća prije utemeljenja ženske benediktinske zajednice u starome Pagu. Povijest ženske zajednice isto tako je duga i bogata, pa je stoga samo fragmentno prikazujemo.

• 1318. godine Juran i Milica Pogančić podižu sjeveroistočno od Velike crkve u starome Pagu samostan za koludrice benediktinke. Crkvu je posvetio Nikola Petradi, nadbiskup zadarski, na čast sv. Margarite, djevice i mučenice. Zadarski nadbiskup na molbu utemeljitelja koji su opskrbili samostan dopušta da se pozove nekoliko redovnica reda sv. Benedikta koje bi imale biti jednake po stezi Samostanu benediktinki sv. Marije u Zadru. Zadarski arhiđakon Nicefor potvrđenu opaticu Mariju uvodi u posjed i službu i piše samostanski pravilnik. Koludrice bijahu podređene paškom Zbornom kaptolu.
• 1321. godine javnom ispravom utemeljitelji bogato obdaruju
  samostan s pet solina, sedamdeset ovaca, šest krava, jednim
  volom, trećinom svojih košnica i svih svojih zemalja i vinograda,
  a poslije njihove smrti i ostalom imovinom.
• 1393. godine benediktinski samostan u starome Pagu u doba
  pobune Pažana protiv Zadrana strahovito je poharan kao i ostale
  crkve i grad Pag, koji se od tih zlodjela i razaranja nikada nije na toj lokaciji oporavio.
• 1409. godine prodajom Dalmacije Pag prelazi pod vlast
  Venecije koja Pažanima potvrđuje prava i povlastice stečene od
  hrvatsko-ugarskih vladara.
• 1435. godine franjevac Ivan Tutnić Pažanin, koji će 1443.
  godine postati opat Sv. Petra na Prosiki, darovao je paškoj
  komuni, narodnoj skupštini i Kaptolu pod određenim uvjetima o
  kojima govori isprava, Sveti Trn što ga je donio iz Svete Zemlje
  u stari Pag, a "te Presvete moći Trnove Krune Gospodinove za
  vazda imaju ostati u crkvi časnih koludrica u Pagu u ormaru ili
  škrinji s četiri ključa što će ih držati Kaptol, paška komuna,
  opatica i fra Ivan". Relikvijar Svetog Trna iz 1435. najvrednije je
  umjetničko djelo zlatarskog obrta cvjetne gotike koje čuva
  benediktinska riznica u Pagu , te je uz čudotvorni kip Majke Božje
  od Staroga grada i čudotvorno raspelo iz crkvice Sv. Ante
  Opata u Starome gradu najvažnija paška svetinja.
• 1443. godine Pažani, nakon razaranja grada Paga, prelaska
  pod mletačku vlast i oslobođenjem od Zadrana, odlučuju da će
  preseliti čitav grad na sigurnije mjesto i udaraju temelje novoga
  grada blagoslovom kamena temeljca Vele crikve i gradskih
  zidina.
• 1467. godine paški plemić Juraj Mišolic, prokurator crkve, sklopio je ugovor s Jurjem Dalmatincem o izgradnji kapele sv. Nikole u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije (danas kapele Gospe od Milosrđa). Juraj Dalmatinac, je ponudu prihvatio i obvezao se da će taj posao povjeriti nećaku Radmilu Alegretiju Hvaraninu. Alegreti je zaista izvršio pogođeni rad, a kapela je u kasnijim adaptacijama i raznim stilovima devastirana kao i crkva. Njemu se pripisuje monumentalna grobnica obitelji Mišolić. Crkva je podignuta uz pomoć paškog kanonika Jurja Slovinje i plemićke obitelji Mišolić.
• 1474 godine 18. rujna svečanim ophodom predvođenim knezom Pažani su preselili u novi grad Pag. 1483. godine dovršeni su samostan i crkva benediktinki u novom Pagu. Crkva je posvećena Marijinom Navještenju, a samostan svetoj Margariti djevici i mučenici, kao uspomena na samostan i crkvu u starome Pagu. Kada je dovršena izgradnja samostana i crkve nadbiskup Maffeo Valaresso odbio je izdati dozvolu za preseljenje benediktinki iz staroga Paga u novi grad
• 1485. godine 13. travnja spor je riješila Sveta Stolica Bulom
  papinskog komornika i kardinala Rafaela kojom je odobreno
  paškoj opatici Mariji Radošević i benediktinkama preseljenje u
  novi samostan, nakon što je 167 godina trajao stari benediktinski
  samostan i nakon što su 11 godina same ostale u napuštenom
  gradu.

++++

Život u Samostanu benediktinki sv. Margarite u Pagu oduvijek je bio uzoran u svakom pogledu. U Samostanu se govorilo isključivo hrvatskim jezikom. Broj redovnica varirao je od 3 do 20. Redovnice su razvile vrlo bogatu i raznoliku djelatnost, posebno odgojnu za žensku djecu od 1579. godine. Benediktinke su poučavale čipkarstvo, a čipke prodavale u Mlecima i kasnije u Austriji. One su zaslužne što se čipkarstvo proširilo gradom Pagom i postalo važan izvor zarade mnogih paških obitelji.

++++

• 1807. godine za vrijeme francuske okupacije u Samostanu se djeca besplatno poučavaju čitanju, pisanju i ručnim radovima, posebno čipki.
• 1842. godine u Samostanu je otvorena besplatna ženska
  pučka škola sa stručnim koludricama učiteljicama, koja je 1896.
  prešla u državne ruke. U tom vremenu istakle su se sestre
  Kristina Vojvodić, Paula Staimbach, Tereza Zorović, Metilda
  Bukša, Placida Tabor i Terezija Fabrović.
• 1919. godine otvoreno je prvo privatno zabavište u
  Samostanu koje su također vodile školovane koludrice, a od
  1941. do 1945. godine za vrijeme drugog svjetskog rata
  Samostan je organizirao prehranu djece i siromaha. U burnom
  razdoblju od 1919. do 1974. posebno mjesto u životu
  Samostana i grada Paga pripada opatici i voditeljici zabavišta
  Gertrudi Magaš koja je sudjelovala u kršćanskom i domoljubnom
  odgoju generacija što su obilježile XX. stoljeće ovoga grada, pa
  njen doprinos očekuje i obradu i valorizaciju.
• 1991. - 1995. godine za vrijeme domovinskog rata paške koludrice ponovo dijele sa stanovništvom grada Paga i s prognanicima i izbjeglicama najteže trenutke. Povezuju se s Caritasom iz Italije i Francuske i prijateljima samostana u svijetu. One primaju i smještaju mnogobrojne prognanike i izbjeglice, dijele lijekove, hranu, odjeću i obuću.
• 1999. - 2000. benediktinke počinju temeljitu obnovu samostanske crkve i dijela dotrajalog samostana ulažući u taj zadatak svoje organizatorske, radne i materijalne mogućnosti.

++++

U fragmentarnom pregledu povijesti Samostana treba spomenuti i svećenike koji su službom bili vezani uz ovu crkvu i redovničku zajednicu. Mnogi od njih istakli su se na raznim poljima ljudske djelatnosti kao pisci, prosvjetitelji, učitelji, dobrotvori, preporoditelji i domoljubi. To su Vicko Sabalić, biskup kotorski i osorski Frane Petar Rakamarić, Vicko Ptičić, Ivan Orlić, Ivan Rakamarić, Nikola Portada, Šimun Nasso, Alojzije Glitsch, Vicko Segarić, začetnik hrvatske preporodne misli u Pagu u XIX. stoljeću Stjepan Buljeta, Šimun Stanić, Frane Vidolin, Ante Benzija, publicist i domoljub Petar Rumora, Josip Crljenko, pisac, prosvjetni i socijalni djelatnik Joso Felicinović, Pavao Badurina, Andrija Iličić, Josip Dučkić, te sadašnji Antun Pećar i drugi koji su povremeno posluživali crkvu kao što su Ante Adžija, Jerko Juravić, Ante Banić, Niko Rodin, te ispovjednici Juraj Palčić, Antun Toljanić, te o. Modesto Borak, o. Ilija Borak, kapucini iz Karlobaga.

Nemoguće je ovdje navesti sve promjene koje je crkva Navještenja Blažene Djevice Marije doživjela, jer su bile brojne od XV. stoljeća naovamo. Nad ulazna vrata uzidan je naknadno grb paškog kneza Paola Malipiera (1429.-1431.), prenesen naknadno iz staroga Paga. Danas crkva ima glavni oltar podignut u XVIII. stoljeću; kapelu sv. Benedikta i u kapeli Mišolić mramorni oltar Milosrdne Gospe i grobnicu obitelji Mišolić. Samostanske zgrade čine s: crkvom cjelinu u obliku slova "L". Samostan nema klaustar. U dvorištu se svojom monumentalnošću ističe veliki bunar s krunom koja je prenesena iz staroga Paga. Natpis na kruni svjedoči da je krunu dao napraviti godine 1353". paški knez Frane Bon. Samostan čuva vrijedne "preidmeie umjetničkog obrta i likovne umjetnosti. Najznačajniji predmeti umjetničkog obrta, uz spomenuti najvredniji rad umjetničkog obrta relikvijar Svetoga Trna iz 1435., su srebrni oltarni križ iz XIV. stoljeća poznat kao križ sv. Benedikta, što se pripisuje zadarskoj radionici, relikvijar sv. Klare od pozlaćenog srebra zadarske radionice iz XV stoljeća, gotičko-renesansna pokaznica od pozlaćenog srebra, rad mletačkih zlatara kasnog XV. stoljeća, u srebru iskovanih deset svijećnjaka donesenih iz Mletaka, nekoliko moćnika, barokni kadionik i sačuvani zavjetni darovi Gospi od Milosrđa (križevi, pločice, prstenje, kopče, naušnice paškoga oblika, peruzini, koralji i granati). Dio tog nakita u zlatu i srebru kovali su i paški zlatari poznati već od sredine XVIII. stoljeća. Skulptura je zastupljena s nekoliko kipova Bogorodice i drvenim raspelima. Ističemo zanimljivu figuru sv. Margarite za koju predaja govori da je iz starog samostana. Djelo je izrezbareno na gotički način i odaje ruku domaćih majstora. Od drvenih raspela ističemo raspelo u kapeli Gospe od Milosrđa iz XVIII. stoljeća. Figura Milosrdne Gospe izrađena je 1626. godine. Među umjetničkim slikama izdvaja se gotičko-renesansna Madona u temperi na drvu iz XV. stoljeća iz glasovite radionice A.. Mantegne. Baroknom slikarstvu pripada nekoliko radova nejednake vrijednosti. Rad domaće radionice XVII. stoljeća je sv. Ante Padovanski, ulje na platnu Isus i Samaritanka, a u XVIII. stoljeću nastali su radovi Suđenje Krista, Ecce Homo i Sveta Obitelj. Samostan posjeduje minijaturu na drvu njemačkog slikara Franza Defreggera koja prikazuje Svetu Obitelj.

++++

Iz navedenih podataka možemo zaključiti i povijesno-kulturnu vrijednost samostana benediktinki koje su tijekom svoje duge povijesti molile i radile s ljudima ovoga grada, ali i za ljude ovoga grada, čuvajući svetinje koje su baštinile promičući hrvatsku kulturu na ponos našoj domovini. U obnovljenoj crkvi i samostanu nastavit će se u uvjetima dostojnih čovjeka, samoprijegorno kao i dosada kroz vjekove, promicati sveto načelo svojega reda koje glasi "Moli i radi".

++++