Utorak, 15. svibnja

Čitanja:

Dj 16, 22-34

Apostoli su bačeni u tamnicu - a pjevaju! Sa svojim se teškim stanjem suočavaju s vedrinom koju im daje vjera, jer izvanjska nesloboda ne može naštetiti njihovoj unutarnjoj slobodi. Obrnuto je sa stražarom. On živi pod pritiskom, jer mora u potpunosti izvršiti zapovijedi moćnika. Događa mu se nezgoda, zaspao je. Ta ga katastrofa može stajati glave. Taj posve neslobodni čovjek doživljava oslobođenje iz ponora svojega života, jer apostoli, umjesto da iskoriste prigodu i pobjegnu, staju na njegovu stranu i pozivaju ga da povjeruje. U tome je bit kršćanskog življenja: zauzimati se jedni za druge, jedni druge oslobađati iz životnih tamnica - i to ne u pobožnoj odijeljenosti od svijeta, već na području konkretnih odnosa moći i bespomoćnosti. Tako se mijenja svijet u kojem dominiraju zatvori, tako se strah pretvara o vedrinu vjere. Slavljenje Boga u mračnoj noći tamnice "jest pouzdani znak Božje prisutnosti i pomoći, koja daje snagu da svoj život, onakav kakav jest, prihvatimo kao Božji dar, kako bismo i mi postali znakom Božje prisutnosti u svijetu..."

Iv 15, 26 - 16, 4a

Zauvijek se oprostiti od ljubljenog ljudskog bića - što dobra može biti u tome? A Isus kaže: "Bolje je za vas da ja odem." Jer njegov tjelesni odlazak je preduvjet za njegovu sveprisutnu duhovnu nazočnost. Odijeljena od spona prostora i vremena, njegova prisutnost zadobiva novu dimenziju. On nas preobražava u ljude obdarene Duhom. On mijenja smjer našega života. On se od sada ravna prema Bogu. Božji Duh nije uljez, nije provalnik. On kuca i čeka da mu otvorimo vrata.

Molitva

Bože, ti si uvijek s nama po svojemu Duhu, sve dok jednom ne budemo zauvijek sjedinjeni s tobom. Daj da iskoristimo svoje vrijeme kako bismo po tvojemu Duhu živjeli i s njime oblikovali budućnost. Pošalji svojega Duha u krajobraze naše bijede i bezbožnosti svijeta, i obnovi lice naše zemlje. Amen.