Petak 11. svibnja

Čitanja:

Dj 15, 22-31

Odahnuti i ponovo zaživjeti, rasteretiti umjesto natovariti nove terete, rušiti zidove, pronaći kompromise koje svi mogu prihvatiti... To je bio ishod sporenja oko primanja pogana i židova u kršćanske zajednice. Ne bi li se i danas moglo razmišljati u tom smjeru, primjerice kad je riječ o približavanju različitih kršćanskih konfesija?

Iv 15, 12-17

"Najveća tajna i najveći dar života jest u tome da se susretnu dva "istovrsna" čovjeka." Tako mađarski pisac Sandor Marai opisuje ono što je za njega bilo najveće dobro, odnos među prijateljima. Nema tu ničeg sluganskog, nema zapovijedanja odozgor prema dolje, nema konkurencije. Prijatelji se nadupunjavaju, poznaju se do u dubinu duše. U prijateljstvu nema straha, nego vlada povjerenje. Jedan se za drugoga zauzima. Kad Isus svoje učenike naziva prijateljima, tada i nama daje mjerilo za dostojanstvo koje nikada ne bismo mogali sami iznaći. Vrhunac Isusovog prijateljstva prema nama jest njegova spremnost da svoj život dade za nas. Odgovaramo li na njegovo prijateljstvo? To se najočitije vidi po našoj spremnosti na predanje svojim prijateljima i prijateljicama.

Molitva

Bože za nas, ti si nam po utjelovljenju svojega Sina u Isusu Kristu podario svoje prijateljstvo i iskazao svoju ljubav prema čovjeku. Prati naša prijateljstva i obdari ih svojim blagoslovom, kako bi opstala i s godinama rasla. To te molimo po Isusu Kristu, koji je život svoj dao za nas - svoje prijatelje i prijateljice. Amen.