Nedjelja, 14. ožujka - Četvrta korizmena nedjelja

Čitanja:

Jš 5, 9a. 10-12

Došli su i nastanili se u zemlji svoje čežnje, imaju domovinu, sreću. Sve je dobro - no ostat će dobro samo ako ne zaborave kome imaju zahvaliti za tu sreću. Zahvalni ljudi su blagoslov. Jesam li zahvalan čovjek?

2 Kor 5, 17-21

"Staro uminu, novo, gle nasta!" Što u svojemu životu povezujem sa starim, što s novim? Prema Pavlu, novima smo postali tek na Božju inicijativu, zato što nas je Bog "sa sobom pomirio u Kristu". Kristova smrt je pobijedila našu smrt te nam je dan novi, vječni život. Osjećam li ovjde i sada tračak toga obećanja?

Lk 15, 1-3. 11-32

Ne spopadne li nas ponekad čežnja da raskinemo veze i okove te "krenemo kamo želimo" (Hoelderlin). Ta možda nikada neću biti ono što jesam ako ostanem gdje jesam! Krenuti svojim putem ionako spada u razvojni prosces mladog čovjeka, čak i ako ne zna kamo taj put vodi. Zato se s očeve strane nije čula niti riječ prijekora na račun mlađega sina i njegovoga odlaska. No sina je njegova sloboda dovela doslovno pred svinje, tako da više nije mogao podnijeti ni vlastiti miris, drugim riječima dotaknuo je dno. I vratio se kući, sa zgaženim snom o slobodi, s okljaštrenom čežnjom, s definitno niže postavljenom ljestvicom želja: nešto pojesti, popiti, imati krov nad glavom. - No i otac žezne. Žezne za sinom. Na to ukazuje njegovo ponašanje kad se sin vratio. Nema prijekora, nema moralnih "bukvica". Naprotiv, samo radost: opet si s nama! Život može početi ispočetka, ne moraš prvo "zaslužiti" dom... Sinu je bilo oprošteno i prije no što je dospio zatražiti oproštenje.

A stariji sin? Tar ne možemo razumijeti i njegovo razočaranje, čak ga i podjeliti s njime? Zar se ne osjeća s pravom zapostavljenim, on koji je razuman, dobar, vjeran? Otac i njega moli da se raduje, jer on jednako voli oba sina. Zar nije "izgubljeni sin" na neki način stariji, jer je prerano ostario, jer se našao pred tragedijom da usred života izgubi život? Isus nam pripovijeda tu prispodobu kako bi i nas potaknuo da imamo povjerenja u Božju ljubav, koja nikoga ne zapostavlja. Bez obzira na to možemo li se identificirati sa starijim sinom ili s mlađim, jednako smo pozvani u radost Božjega kraljevstva.

A moralna pouka prispodobe: nije riječ o moralu, riječ je o ljubavi.

Molitva

Bože, milosrdni Oče, ti nam dopuštaš da idemo svojim putovima, pa i onda kad oni vode od tebe, i pun čežnje čekaš da nas ponovo možeš zagrliti svojim brižnim rukama. Daj nam hrabrosti za polaske koji nas neće odvesti na stranputice, nego će nas privesti bliže tebi i tvojoj radosti. To te molimo po Isusu Kristu, po kojemu si nam poklonio svoju radost i ljubav. Amen.