Nedjelja, 7. ožujka - Treća korizmena nedjelja

Čitanja:

Izl 3, 1-8a. 10. 13-15

Mojsije je počinio ubojstvo. Mora bježati i u Midjanu započinje novi život, ženi se, čuva ovce. Svakodnevica. Ništa se posebno ne događa. A tada, jednoga dana koji nije bio drugačji od ostalih, njegov se život iz temelja mijenja. Jer napušta poznati teren. Jer vidi nešto što pobuđuje njegovu znatiželju, grm koji gori a ne izgara. I tako Mojsije jednoga dana, sasvim običnoga, susreće Boga. Posve nenadano. Osobito za nekoga kome baš ne cvatu ruže. - Da bi se taj susret dogodio, Mojsije mora prijeći određenu granicu, ući u novu zemlju. Jer ondje gdje je Bog, mijenja se ono što se čini normalnim, mijenja se trenutak, a često i čitav život. I kad se dogodi susret s Bogom, onda se i ja suočavam s određenim zahtjevom, jer Bog od mene nešto želi te mi ujedno za to daje snagu. Mojsije treba postati rukom, nogom i srcem Božje samilosti s potlačenim ljudima. Mojsije se boji: Ta tko sam ja da činim takve stvari? Nije li to jedan broj previše za mene?

No Bog mu obećava ono što je u Mojsiju već dugo bilo zakopano kao čežnja, da će konačno prestati patnja i ropstvo njegovoga naroda. Kao da mu Bog kaže: sada ti zapovijedam ono za čim si tako dugo čeznuo. I ti to možeš, jer "ja sam koji jesam", ja sam prisutnost i blizina, ja sam "ti" kojemu se možeš obratiti...

Bog je tu - premda to često premalo možemo osjetiti i doživjeti. Ponekad se moramo usuditi iskoračiti iz svakodnevice i ići za svojom čežnjom, kako bi nas Bog mogao susresti.

1 Kor 10, 1-6. 10-12

Postoji li požuda koja mnome vlada? Ili mrmljanje kojim zagorčavam život sebi i drugima?

Lk 13, 1-9

Božje strpljenje s nama je veliko. No jednom može biti prekasno, jednom bi - rečeno jezikom prispodobe - smokva konačno mogla biti posječena, jer je ostala neiskorištena i posljednja prigoda za obraćenje. Ne smijemo živjeti kao da imamo beskonačno mnogo vremena.

Molitva

Bože, naše je vrijeme u tvojim rukama. Ti nam daješ dane i noći, tjedne, mjesece i godine, kako bismo sve više urastali u tvoju ljubav. Pa ipak ponekad živimo u suprotnosti s tom tvojom ljubavlju te tratimo svoje vrijeme bez smisla i cilja. Molimo te, imaj strpljenja s nama, kako bismo spoznali što je doista bitno i što će biti vrijedno kada ti dođeš. To te molimo po Isusu Kristu, koji nam stavlja na srce da se brižno ophodimo prema svojemu vremenu. Amen.