Subota, 28. siječnja - sv. Toma Akvinski

Čitanja:

2 Sam 12, 1-7a. 10-17

Bog šalje Davidu Natana kako bi ga suočio s njegovim grijehom. Natan istinu zaodijeva u prispodobu. Nečuvena nepravda bogataša prema siromahu duboko pogađa Davida. "Taj čovjek zaslužuje smrt!" A Natan će na to: "Ti si taj čovjek!" Tada je David shvatio i pred tom je spoznajom izblijedilo sve što je do tada smatrao nepobitnim. Njegova slika o samome sebi se slomila, došao je do zida. Ipak Davidov put ovdje ne prestaje. Ide dalje, usprkos Urijinoj smrti, usprkos smrti bezimenog djeteta. Davidu i Bat-šebi darovano je još jedno dijete: Salomon. Nad ovom epizodom iz Davidovog života u konačnici ne leži prokletstvo nego blagoslov. Ona dakle govori o Božjemu obećanju da neće dopustiti da njegova stvorenja propadnu zapletena u vlastiti grijeh. U tom je srž poruke: oni koji su na sebe natovarili grijeh i koji ga ne niječu, smiju se vratiti u život. Zato se ta zgoda i pripovijeda iz naraštaja u naraštaj, iako bi je se po sebi najradije prešutjelo od stida. Bog nastavlja svoj put s promijenjenim Davidom, koji mora nastaviti živjeti sa sjenom na duši te se zbog istine mora odreći lažnih fasada i sklike o sebi koju je bio stvorio. Unatoč svemu lošemu, još uvijek ima dobre pretpostavke da postade čovjek i kralj.

Mk 4, 35-41

Uvijek su moguća vremena kad je brod našega života izložen snažnim valovima koji prijete da će nas povući na dno. Isus koji spava u lađici usred uzavrelih voda, slika je pouzdanja da se u svakom ponoru već nalazi Onaj koji neće dopustiti da padnemo ondje gdje nas njegova ruka ne bi mogla uhvatiti. Bog ne spava ako ga zazivamo.

Molitva

Bože u našim strahovima, kad više ne možemo ni naprijed ni nazad, kad nam izmiče tlo pod nogama, kad se pod nama otvaraju ponori, ne dopusti da zaboravimo da si ti s nama i da nećeš dopustiti da padnemo u bezdan. Budi s nama, budi nam blizak, u dobrim i u lošim vremenima te u času naše smrti. Amen.