Srijeda, 23. svibnja

Čitanja:

Dj 20, 28-38

Pavao odlazi, a na odgovorne u zajednici prenosi svoju zadaću da skrbe za Crkvu Božju. Moraju je čuvati od krivih nauka i ići za potrebama svakoga pojedinca, kao što je to Isus činio. Oni nisu iznad zajednice, nego su u zajednici, kao što je pastir posred stada. Poput Pavla, i oni moraju živjeti prema načelu: ,,Blaženije je davati nego primati." Kakvo bi bilo naše međusobno ophođenje kad bi ta rečenica bila provedena u djelo.

Iv 17, 6a. 11b-19

,,Oni nisu od svijeta." Starorimski povjesničar Tacit (1. st. poslije Krista) nazvao je kršćane ,,mržnjom cijeloga ljudskoga roda". Sve čemu se svijet raduje, ti osobenjaci smatraju grubim i neljudskim. Ono za čim svijet teži, titule, visoke službe, časti, njima je nevažno. Oni su živi prijekor svijetu, njihova posebnost je provokacija i trajna optužba. U stanju su relativizirati sve što je u svijetu. Njihovo pouzdanje u vječni život uznemiruje one koji se nastoje zaštititi od smrti tako što se oslanjaju na zemaljsko.

Isus ne moli Boga da nas poštedi od ičega u svijetu. Svijet je vrijeme našega dokazivanja. Možemo se sjediniti sa svijetom i njemu dopustiti da nas definira i određuje - ili izabrati bolju opciju: Biti jedno s Bogom. Kakve li ponude! Jer tada će nam biti dana ,,potpuna radost".

Molitva

Bože, progovori nam kad se nađemo u opasnosti da se previše prilagodimo svijetu. Upozori nas da Kristovo ime tek tada s pravom nosimo, kad smo vjerni njegovoj poruci i kad pružamo otpor nepravdi i odnosima bez ljubavi. Učini nas nositeljima nade u tvoje kraljevstvo, kako bismo iz sigurnosti vjere u svijet unosili radost. Amen.