"Zar nije posvećeni kalež, koji posvećujemo, zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim? A to znači: Jedan kruh, jedno tijelo smo mi, mnogi." (1Kor 10,14-17)

U tom zajedništvu prožimaju se Bog i čovjek.

Isus je predstavio novu vrstu kruha: kruh života. Taj kruh treba riješiti sve probleme gladi, jednom za svagda ima smiriti čovjekovu glad za životom. O njemu se živi do vječnosti. Slušatelji su oduševljeni. "Daj nam toga kruha!" No Isusu ih ispravlja: "Ja nisam onaj koji vam daje kruh života. Ja sam taj kruh!" Tko uistinu želi biti sit, ne može zaobići Isusa. Jer on svojim životom i svojom smrću daje vječni život onome tko u nj vjeruje. Pod vječnim životom podrazumijeva se novi život, koji započinje već ovdje i sada, a tjelesnom smrću ne završava nego prelazi u vječnost. Ljudsku glad za životom može smiriti samo dar vječnoga života. Kruh života jest isti onaj kruh nad kojim u euharistiji izgovaramo Isusove riječi: "Ovo je moje tijelo." Ako jedemo od toga kruha, on postaje dio nas. On je u nama. Kruh je dakle znak da Bog želi biti u nama. On nam u kruhu daje svoju snagu, koju smo mi potom pozvani davati drugima. Ta je snaga drugačija od one koju je Izraelcima davala mana u pustinji. Taj kruh ne siti od danas do sutra, njegova snaga nije prolazna. "Tko od njega jede, ne umire."

AP